samo da se skrijem kad zatreba :)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
***svaštara*
Tko je stavio prosinac u svibanj
Tko odlučuje o takvim danima Zašto junaci ne istrče iz knjiga I unesu red i smisao stvarima Moj osobni heroj drži svjetlo kad spava Dok zmaj s princezom drži tulume Tko će odvesti priču do kraja Kakva je to bajka bez prave poduke Al' u jednom trenutku kad svjetlo provali oblake I sunce se prospe po njoj Kad vrijeme stane prije nego ona završi korak Kad više ne dotiče tlo U tom trenutku, u toj mrvi sekunde U tom trenutku ljepota pobijedi zlo Moj je kurs usmjeren na lako Izbjegavam očite konfrontacije Na plitke objede reagiram lako Nisam naučio drugačije Ne znam od kuda neki crpe hrabrost I diraju moje najdraže Ljudi su zli, to nije neka znanost, Tako je samo najlakše Svaki put kad se malo zatamni I zvijezde raskuže zrak Kad ja i ona sitni i sami S terase slušamo kraj U tom trenutku, tih par sekunda U tom trenutku više ne osjećam strah (pavel) Freewheel-Duke Special Save me from the movies and someone else's dreams While angels make their music and give my spirit wings I just concertina and wrap around the world Staying out 'til 6 o'clock and singing like a fool I've only got this morning to live Look at all the colours at my fingertips I don't want to stand still I just want to freewheel I don't want to lose this Save my feet from dancing with just anyone at all Worn out shoes because lotus blue keep hanging in the hall You're this face in the distance I hope to recognise But it's like running through deep water trying to look into your eyes I've only got this morning to live Look at all the colours at my fingertips I don't want to stand still I just want to freewheel I don't want to lose this I don't want to stand still I just want to freewheel I don't want to lose this Balašević-Remorker Dolaze snegovi, ne vredi, sve vise i vise mi smetaju studeni U kosu me nezno, k'o sedefnu snalicu udeni To mi treba, moj mali zaklon ispod neba ... Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove I polako nasuci brod na te plisane sprudove I sanjaj Vetrić glanca krune granja... Tamiš nosi par lokvanja... Račun svedi: šta sad vredi mladost, tričava? Nevažno je to sve skupa... Sećanje je smešna lupa Koja sitne stvari uveličava... Nista lakše nego sebe slagati... Ništa lakše neg se nasmrt opiti... Ništa teže nego zalud tragati... Od sto drugih nju sam hteo sklopiti... Srce cupka, al misao okleva... Čeka da se stvari same dese... Tuga lepše zvuči kad se otpeva... Pesma sve podnese... Bog je katkad pravi šeret... Na strmini doda teret... I potura Nedohvatno da se dohvati... Bog je dobar... Kako kome... Bolje ne pitaj o tome... Ućutacu ili ću opsovati... Samo bol je u životu siguran... Sreću nosi neki poštar jako spor... Neka... Samo ovu noć da izguram... Sutra ću već naći dobar izgovor... Jutro me zatice opet u smisljenju bekstva... Cim malo usporim stignu me davna prokletstva... To su samo momenti, losim vetrom doneti, to su samo male vecnosti... To su samo godine kad se covek otkine, Kao od one gorke tecnosti. Zaboravljam... So, so you think you can tell Heaven from Hell Blue skies from pain Can you tell a green field From a cold steel rail? A smile from a veil? Do you think you can tell? Did they get you to trade, Your heroes for ghosts? Hot ashes for trees? Hot air for a cool breeze? Cold comfort for change? Did you exchange a walk on part in the war, For a lead role in a cage? How I wish, How I wish you were here. We're just two lost souls swimming in a fish bowl, Year after year, Running over the same old ground. What have we found? The same old fears. Wish you were here. Moby - Spiders We just had to ask Maybe some one out of heaven Would hear us down here We couldn't bear to stand How the people leave us waiting For something up there Oh, why did you leave? And why won't you come? And save us again? Come back to us spiders Come uncross my hand Let peace and beauty reign And bring us love again, like you can We just didn't know Some one there outside of heaven Heard us down here We couldn't stand it here Other people leave us longing For something up there So much time, we need to ask everything How did it go, you need it I got it Come back to us spiders Come uncross my hand Let peace and beauty reign And bring us love again, like you can Everything I can be an asshole of the grandest kind I can withhold like it's going out of style I can be the moodiest baby and you've never met anyone Who is as negative as I am sometimes I am the wisest woman you've ever met. I am the kindest soul with whom you've connected. I have the bravest heart that you've ever seen And you've never met anyone Who's as positive as I am sometimes. You see everything, you see every part You see all my light and you love my dark You dig everything of which I'm ashamed There's not anything to which you can't relate And you're still here I blame everyone else, not my own partaking My passive-aggressiveness can be devastating I'm terrified and mistrusting And you've never met anyone as, As closed down as I am sometimes. You see everything, you see every part You see all my light and you love my dark You dig everything of which I'm ashamed There's not anything to which you can't relate And you're still here What I resist, persists, and speaks louder than I know What I resist, you love, no matter how low or high I go I'm the funniest woman that you've ever known I'm the dullest woman that you've ever known I'm the most gorgeous woman that you've ever known And you've never met anyone Who is as everything as I am sometimes You see everything... | razmišljam-možda :) Kada je nastao strah od razgovora, dijeljenja onoga što osjećamo-onoga što proživljavamo, tjeskobe koja nas prati? Razgovaramo o glazbi koju volimo, knjigama koje čitamo…naučili smo „zvučati“ pametno ali gdje je stvarna iskrenost u svemu tome… Kada je nastao strah da ako nekomu kažemo nešto „o sebi“, da ustvari postajemo robom te osobe tj. da nas ima čime „ucijeniti“…Zašto dolazi do toga da osobi koju smo tek upoznali govorimo više nego onima koje nazivamo pravim prijateljima? (pod utjecajem alkohola :D ;)) Često je puno lakše slušati nego govoriti, divim se onima koji pripovijedaju, onima koji mi daju da učim od njih. Bojim se da sam nakon sto sam u jednom trenutku rekla da je puno lakše ne razmišljati uopće, to provela u djelo nakon čega sam postala nezanimljiva, bez ideja i od tada se nisam posvetila iskreno niti jednoj stvari koju sam započela… Strah od neuspjeha…ili strah općenito…gubimo prijatelje, gubimo ljubavi…gubimo sebe…radimo što moramo…dosadni smo…život prolazi po nekim pravilima…a ni ne znamo za koga ih poštujemo… Biti hrabar da budeš drugačiji, to je ljepota :) Volim leptirove. Mnogo volim leptirove i sunce. I sunce i kada puše i krošnje drveta. I sve to zajedno. Volim cvijeće…žuto cvijeće…bilo kakvo… …dopustila sam im da me uvjere da su leptirovi smiješni… Svi su oni smiješni…eto im sada… (govorim dovoljno glasno da me nitko ne vidi) … Bože, kako boli…
(voljela bih da mogu pustiti sve…osloboditi se…da sve se pokuša posložiti/pokušam-možda više ima smisla… Miris devetog mjeseca u zraku (koliko ja imam mirisa u riznici…) promjene… samo pokušati prebroditi… ali boli… Boomp3.com (...) Ti si navek znala da sam svirac, brosic sto se tesko pribada… Previše me boliš, puno, iznad mene. I to što me pitaš pa koliko mogu voljeti, ma nemaš pojma-niti malo, kako sam ti rekla. Pojma ti nemaš. Nemoj me zarobljavati riječima, ne znače ništa. Sto ti vise govoriš, ja ću dalja biti. Sto me vise pitaš, ja ću tiša biti… (jer onda kad šutim govorim ti više nego što bi ti mogao i zamisliti, onda kad sam najtiša tebi- ustvari sam najglasnija-samo…ti to ne znaš, tebi je bitno sta ces ti reci i neka je sve …ma…) Ja ostavljam mrvice sebe-moje mrve (sarene, od kolaca :) jer volim jesti kolace i cak one roze od breskvica jer te puno volim), ali… Ipak, na kraju sama sebi dovljna… Sagradila sam velike zidove oko sebe, debele poput (nečega debelog) i nećeš ih ti sada rušiti silom, ma nećeš ih rušiti nikako-oni se ne ruše-a tebe neću pustiti…ne tako… Kažeš, ima koja hoće, pa zovi Onu Koja Je Uvijek Spremna, ako želiš, samo mene pusti…ja više ne mogu… Boomp3.com ...slow motion... Bila na moru, bilo odlicno…radilo se i sto se nije smjelo-ali samo malo, trun, samo pinkicu…heh… Rekao je da se trebamo odmoriti jedno od drugoga, nema problema-meni odgovara… Trošim novac na gluposti (narukvice, majice, gluposti haha-zenske stvari ), heh-glupo je i sto ovo pisem uopce…ali eto…haha Braco mi se zaljubio, u prijateljicu podsjeća me na mene (tj ta situacija-na mene davno…) Tužno mi to…malo… ja ne mogu voljeti, mislim…možda bi se bilo lijepo i zaljubiti (ali ono pravo) ali eto…ne mogu…(i ovo bezze zvuci)… veselim se petku…hihi…::D i tako…pomalo :D i bas mi je fino, i zelim se utopiti u tom :D Zivot je stari kuckin brat, sve manje sa njim vodim rat, jer sve mi vise lici na pescani sat. U svakom zrnu neki dan u svakom danu neki san i `keep on smiling.... ...Sad samo gruba pameti stizu mi strasni saveti Al` ja bi da prozivim na svoj nacin... hihi...pomalo...;) ...oporavljanje, valjda... Kronična bol svih mogućih dijelova tijela… Pita me mama pa što mi je, nisam sretna (žena ima nevjerojatnu moć zapažanja svih mojih promjena raspoloženja)-ma ništa mama, znaš ove promjene vremena, znaš kako me od tog glava boli… Užasna modrica na laktu-M. kaže da je baš umjetnička…haha…ima finih boja, a ove na nozi su nekako purpurne hmmm…zanimljivo da još nitko nije primijetio-to mi daje da nešto smislim, ali mi nikakve izlike ne padaju na pamet… Al me kralježnica užasno boli…to je tek… Kupila sam si onu knjigu, kad sam bila na Orebiću (da bila sam na Orebiću i odgovarala i ne želim se toga sjećati-malo sam više prevalila puta u ovih tjedan dana…heh…ali ček i nije bilo tako loše, izuzev ispita…) na kraju duge i to sad malo čitam, malo lagano za um…odmara…. M. (sada druga) vratila se iz Australije, kaže da je bilo genijalno-vjerujem, ali neka se vratila-falila mi je…hihi…razumijemo se (lol) :D Malo sam „vizavi planete u dubokom ofsajdu“ valjda imam malo i prava na to…i malo mi se zabavlja i pije i uživa u ljetu-barem par dana-kao sav normalan dvadesetjednogodišnji (mislim da se ne kaže ovako haha) svijet…čuj dvadeset i jedna godina…hmmm… Ne mogu ostavljati komentare (da li me možda netko prijavio kao spamera-ma ne..tko bi mene haha :D) pa mi zao :( a ja bih nešto pametno i rekla haha :-p koji trip..lol...(i jos bolji naslov) Auto me udarilo...
E da da krenemo od pocetka... Otisla sam njemu, da nisam nikome nista govorila... moj je plan bio sjednem u autobus-odem, vratim se sutra, nitko nista nece primjetiti....i nista mi se nece dogoditi-naravno... ali eto...dosla jesam tamo, tamo se nista nije dogodilo i bilo je prepredobro, i krenula sam doma...bus je tamo vec cekao (a svi znamo kako inace se dogodi da on bude cekan) i razmisljam-ma vidi ovo, nemoguce, sve ide kako treba... ali ne, cim smo krenuli, prva postaja-autobus je stao...kao dosao je neki bus ali kako sam ja jednima isla za mostar ostale nisu mogli prebaciti u taj jer (po zajedljivim pogledima i rijecima) mlada dama (tj ja) moram u mostar...heh...eto im ga na :-p i ajde krenu li smo nakon sto smo sat vremena ili vise sto smo kisnuli...i opet u posla puta...nesto se pokvarilo...to nisam sigurna sto je bilo...ali eto...dosla sam... I razmisljam, sve super-u Mostaru sam, nema teorije da mi se ima jos što dogoditi...siđem, uzmem torbu i pocnem razgovarati...oke...cekam na zebri, crveno je...auta stoje-crveno je i njima i krenem i bum...leeeeetiiim....ono woooow...covjece...tona se ljudi skupi, kontam, samo da dođem sebi da mi se prestane vrtjeti. Neki taksist, hvala mu puno, me odveo na pregled, ja govorim ma odlicno sam, sve super, to kaze i lijecnik-imala si sreće....mobitel nije :(, ma nije meni zao njega-nego slika :( Oke imala sam sreće, sve dok se nisam istusira i dok to sve nije pocelo boljeti, i sada se oporavljam, ne znam zasto-ali nekako mi bolje kad se malo krećem lol I da, hvala puno i M. i D. sto su dosli po mene i sto su me primisli i bili kamuflaza...bubim puno... I hvala Onom Gore sto me puno voli i cuva jer sam stvarno letjela i sve je ovo super...i nikada ne skrivajte istinu jer su kobne posljedice... Glupo mi…ne pisem kad sam ovdje, doma…
Pisala sam preko tjedna…na papir, a to mi se ne da prepisivati…tj neam taj papir haha ali mi se i neda… Kao da je vazno… Hladno pivo u petak bilo, bilo fenomenalno…kada su poceli dobila sam laktom u glavu i gurnuta na stol…razbilo se…ali se nisam dala...heh među tinejdžerima haha…kad poceo pjevati pijan…skoro se rasplakala… Oporavljam se jos… Ispite imamo do 14.7. …umorna sam,a kako nisam bas rijesila-znam sto me ceka…roll a imala sam planove, joj…heh… umorna sam (jos jednom), voljela bih se naspavati…imam veeelike podočnjake (kao da je i to bitno heh)… a da…ponuđeno mi je mjesto demonstratora od 10. mjeseca…nije bas sigurno ali sam prihvatila…heh…voljela bih da bude…pa cemo vidjeti pricamo sada…malo se zivciramo…malo smo oke…malo napaljeni (haha-lol)..ali dobro je :D Hmmm…da i napišem štogod (roll) :D Pa svasta je biiiilo…hihi :-D Bože dragi, što i ja znam zvučati depresivno :( (ovo čitajući ovo prije :-p) Prošli je tjedan dolaaaziiiooo hihi i to su bila tri savršena dana, nerealna skroooz… ne mogu vjerovati… pričali smo puno, pili još više…nismo jeli ništa hihi …kad me mama vidjela, prepala se haha Ali je bilo taaako finoooo :) fali mi :( Ali se navikavam bez njega…šteta što smo miljama udaljni i kulturama i što ne smijemo…ali mi je cuper, cuper bilo (da još jednom kažem :D) Ispiti, tko će misliti na ispite-roll i lol…ali pokušavam nešto iskemijati i ne baš uspješno…ali vidjeti ćemo…ima devetooog…deseeetog mjeseca :D ___________ (jedna pjesmica…napisana prije nekog vremena…onako je…ne znam) Ono malo što je ostalo kvrči se, vrišti, meškolji… Kriči da ti kaže da još možda Ima smisla,da se boriš… Ono vuče te za rukav, doziva, Cvili i zaudara… Obilazi, bocka, gura I možda se i nada… Trepće, miriši, smiješi se… Klapće, okreće i Naginje se… Namiguje, smije se… Ali ja, ja sam totalno Kul Mene ne zanimaš… Rođendan 28.5-moj…21 godina-puno brojeva…al su sitni… Prijateljev tata umro jucer…jos neciji…prolazi sve..valjda….ali to ne pomaže… Izjava jedne cure-ma meni je teže nego njima (bez riječi-nije bitno)… Danas sprovod-nisam osjecala da bih smjela plakati…ne volim stvari radi reda… Loše se osjećam-koljeno boli i nateklo-valjda s godinama dolazi… Sto je život-mrva jedna… Klišeizam…ne loše… Što želim za rođendan-:) da dobro prođe taj kolokvij sutra…a možda bih trebala želje na bolji način iskoristi-želim da ne želim svašta…opet… Čekam subotu jer ćemo piiitiii … nije loše zaboravljati… Ali kad slavim pijem iz zadovoljstva (alkoholicarka) :) Ljubim a ne ljubim…opet..sve je čudno...ne smijem… I ovdje si ne želim da mi se dogodi sve ono što želim…da se dogodi…heh.. Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima. |